Kamen ,Mramor ,Granit ,Sedra

Mramor.
Taj Mahal, ovaj svjetski poznati spomenik
načinjen je od mramora.
Mramor (latinski iz grčkog) je stijena nastala
metamorfozom karbonatnih prolita
(sedimentnih stijena vapnenaca i dolomita) pri uvjetima povišene temperature i litostatskog
tlaka.
Mramor je zrnate (granoblastične) strukture i
homogene teksture, sadrži kalcit i/ili dolomit, a
od primarnih nečistoća u sedimentu nastaju
metamorfni minerali (fosferit, pirokseni, tinjci). Škriljavi varijaritet mramora bogat
filosilikatima naziva se cipolin.
Mramor se rabi u kiparstvu i graditeljstvu, lako
se reže, obrađuje i polira. U likovnoj umjetnosti
je cijenjen zbog svoje mliječne boje,
poluprozirnosti i toploti koja podsjeća na ljudski dodir.
U antici najznačajnije građevine i skulpture
nastale su od čuvenog mramora s otoka Para
(grčki: Parosa) i brda Pentelikona.
U Italiji je cijenjen mramor iz Carrare od kojeg
je izrađen i Michelangelov David. Brački mramor (pučiški kamenolom) je cijenjen
u cijelome svijetu te su mnoge građevine
koristile upravo ovaj kamen (od Teodorikovog
mauzoleja u Ravenni iz 5. st. do Bijele kuće u
Washingtonu). Kada govorimo o bračkom
mramoru moramo imati na umu da se zapravo ne radi o mramoru. Mramor je metamorfna
stijena, dok je brački mramor samo naziv za
rudistni vapnenac. Drugo ime za brački mramor
je i “sivac”.
Cipollino je povijesno utemeljeni naziv za
dekorativne vrste mramora i drugih sličnih stijena. Granit je učestao i veoma raširen tip kiselih
intruzivnih magmatskih stijena. Obično su
srednje do krupno kristalasti, a mogu biti
ružičasti do tamnosivi, što ovisi o njihovom
kemijskom i mineralnom sastavu. Obično se
pojavljuje u obliku batolita, koji grade čitave kontinente. Ponekad ga možemo naću u
cirkularnim depresijama okruženim lancem
brežuljaka formiranim metamorfnom
aureolom – hornfelsom, koji nastaje na
kontaktu vrućeg intrudirajućeg magmatskog
tijela i okolne stijenske mase. Granit je gotovo uvijek masivan, čvrst i tvrd,
zbog čega je vrlo raširena njegova uporaba kao
građevinskog (tehničkog) i arhitektonskog
(ukrasnog) kamena. Prosječna gustoća granita
je 2.75 g·cm−3, ali varira od 1.74 g·cm−3 do
2.80 g·cm−3. Riječ granit potječe iz latinskoga jezika, što upućuje na krupnozrnatu strukturu
te kristalinske stijene. Granit je slabo
radioaktivan zbog primjesa uranijevih
minerala. Sedra ili bigar je sedimentna stijena i pripada
grupi karbonatnih stijena. Nastaje oko hladnih
izvora. Karakteristačna je zbog šupljikavosti.
Sedra je monomineralna stijena, što znači da je
izgrađena od samo jednog minerala – kalcita.
Struktura je kriptokristalasta, dok je tekstura šupljikava. Kada je kompaktna i trakaste građe,
naziva se travertin.
Nastaje oko hladnih izvora, izlučivanjem
kalcijevog karbonata iz zasićene vodene
otopine kalcijevog hidrogenkarbonata. To se
događa na mjestima gdje vodeni tok gubi kinetičku energiju ili zbog neke prepreke
(vodeno bilje) ili zbog smanjenja nagiba.
Šupljikava tekstura javlja se zbog toga što se
kalcit taloži oko biljaka, a nakon njihovog
izumiranja zaostaju šupljine.